Uredba (EU) 181/2011 (u daljnjem tekstu Uredba) stupa na snagu 1. ožujka 2013.
Predviđa minimalni skup prava za putnike koji putuju autobusnim i autobusnim linijama unutar Europske unije.
U načelu, Uredba se primjenjuje na "redovne usluge" (drugim riječima usluge koje se pružaju u određenim intervalima duž određenih ruta, pri čemu se putnici ukrcavaju i iskrcavaju na unaprijed određenim stajalištima) za neodređene kategorije putnika, gdje se mjesto ukrcaja ili iskrcaja putnika nalazi na teritoriju države članice (2).
Sljedeća temeljna prava primjenjivat će se na sve redovne usluge, bez obzira na planiranu udaljenost usluge:
· nediskriminatorni uvjeti transporta,
· pristup prijevozu za osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću bez dodatnih troškova te financijsku naknadu za gubitak ili oštećenje njihove opreme za mobilnost,
· Minimalna pravila o informacijama o putovanju za sve putnike prije i tijekom putovanja, kao i opće informacije o njihovim pravima,
· mehanizam za rješavanje pritužbi od strane prijevoznika dostupan svim putnicima,
· neovisna nacionalna tijela u svakoj državi članici s mandatom za provedbu propisa i, gdje je prikladno, za izricanje kazni.
Osim toga, sljedeća prava vrijede za redovne usluge gdje je planirana udaljenost 250 km ili više (u daljnjem tekstu redovne usluge na duge relacije):
· izdavanje (elektroničkih) karata ili bilo kojih drugih dokumenata koji omogućuju prijevoz,
· naknade i pomoći u slučaju smrti, ozljede, gubitka ili štete uzrokovane nesrećama,
· informacije kada je usluga otkazana ili odgođena u polasku,
· pravo na povrat pune cijene karte ili preusmjeravanje u slučaju otkazivanja ili dugog kašnjenja,
· adekvatna pomoć u slučaju otkazivanja ili dužeg kašnjenja (primjenjiva samo ako je planirano trajanje putovanja duže od 3 sata),
· naknada do 50 % cijene karte ako prijevoznik nije ponudio putniku izbor između povrata cijene karte ili preusmjeravanja u slučaju otkazivanja ili dugog kašnjenja,
· posebna pomoć bez dodatnih troškova za osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću, kako na autobusnim kolodvorima, tako i u vlaku.
Međutim, države članice mogu, na transparentan i nediskriminirajući način, odobriti izuzeće od ovih dodatnih prava isključivo domaćim redovnim uslugama na razdoblje ne dulje od četiri godine, koje se može obnoviti jednom (maksimalno 8 godina).
Na kraju, države članice mogu, na transparentan i nediskriminirajući način, odobriti izuzeće od primjene cijele Uredbe na razdoblje ne dulje od četiri godine, koje se može obnoviti jednom (maksimalno 8 godina) u slučaju redovnih usluga gdje se značajan dio usluge (uključujući barem jedno planirano zaustavljanje) obavlja izvan Europske unije.
Pregled prava putnika koji putuju autobusom i autobusom
1) Pravo na nediskriminirajuće uvjete prijevoza
Sve osobe imaju pravo na neizravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju svoje nacionalnosti ili mjesta osnivanja prijevoznika ili prodavača karata unutar Unije prilikom kupnje karata za autobusni i autobusni prijevoz putnika.
U slučaju redovnih usluga na duge relacije, prijevoznik izdaje kartu putniku (može se izdati i u elektroničkom formatu) osim ako drugi dokumenti ne daju pravo na prijevoz.
2) Pravo na informaciju
Svi putnici koji putuju redovnim autobusnim i autobusnim linijama imaju pravo na odgovarajuće informacije tijekom cijelog putovanja. Ovo pravo uključuje pravo na informiranje o pravima putnika i kontakt podatke nacionalnih tijela za provedbu zakona.
Sve relevantne opće informacije i uvjeti prijevoza bit će dostupni u formatima pristupačnim osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću (na primjer velikim slovima, jednostavnim jezikom, Brailleovim pismom, audio trakama).
Osim toga, u slučaju redovnih dugolinijskih usluga putnici koji polaze s terminala bit će obaviješteni od strane prijevoznika ili, gdje je prikladno, upravnog tijela terminala, u slučaju otkazivanja ili kašnjenja polaska o situaciji što je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije 30 minuta nakon planiranog polaska, te o procijenjenom vremenu polaska čim te informacije budu dostupne. U slučaju da putnici propuste vezu zbog otkazivanja ili kašnjenja, prijevoznik ili, gdje je prikladno, upravno tijelo terminala, poduzet će razumne korake da ih obavijesti o alternativnim vezama. Prijevoznik će te informacije također pružiti putnicima elektroničkim putem ako je to izvedivo, ako su putnici to zatražili i dali potrebne kontakt podatke prijevozniku.
3) Pravo na naknadu štete i pomoć u slučaju nesreća
U slučaju redovnih dugolinijskih usluga, putnici imaju pravo na naknadu za smrt, osobne ozljede kao i za gubitak i oštećenje prtljage uzrokovane nesrećama nastalim korištenjem autobusnih i autobusnih linija. Uvjeti i iznos naknade regulirani su važećim nacionalnim zakonima, a u Uredbi su propisani samo određeni minimalni iznosi. Ova financijska naknada nije automatska, mora se tražiti na nacionalnim sudovima.
Osim toga, prijevoznik mora pružiti razumnu i proporcionalnu pomoć koja pokriva neposredne praktične potrebe putnika koji putuju na redovnim dugolinijskim linijama nakon nesreće. Takva pomoć uključuje, gdje je potrebno, smještaj, hranu, odjeću, prijevoz i pružanje prve pomoći.
4) Pravo na nastavak, preusmjeravanje i naknadu u slučaju otkazivanja ili dugog kašnjenja
U slučaju redovnih dugolinijskih letova3, ako dođe do prevelikog broja putnika ili prijevoznik razumno očekuje kašnjenje veće od 120 minuta u odnosu na planirano vrijeme polaska ili otkazivanje usluge, putnici imaju pravo birati između
· preusmjeravanje do konačnog odredišta bez dodatnih troškova u najranijoj prilici pod usporedivim uvjetima, i
· Povrat pune cijene karte, gdje je to relevantno, kombiniran s besplatnom povratnom uslugom u najranijoj prilici do prve točke polaska određene u ugovoru o prijevozu.
Isto pravo na izbor vrijedi ako je usluga otkazana ili odgođena u polasku s autobusne stanice dulje od 120 minuta.
Putnik ima pravo na naknadu u iznosu od 50 % cijene karte: ako prijevoznik u navedenoj situaciji ne ponudi putniku povrat novca ili preusmjeravanje.
Ovo pravo na naknadu štete i eventualnu naknadu karte ne sprječava putnike da traže odštetu u skladu s nacionalnim zakonom pred nacionalnim sudovima u vezi s gubitkom nastalim otkazivanjem ili kašnjenjem redovnih usluga.
Ako se autobus ili autobus pokvari tijekom putovanja, prijevoznik mora poslati drugi autobus ili autobus na mjesto gdje se originalni autobus pokvario, bilo da nastavi uslugu i preveze putnike do odredišta ili ih preveze do prikladnog mjesta čekanja ili terminala odakle je moguće nastaviti putovanje.
5) Pravo na pomoć u slučaju otkazanih ili odgođenih polazaka
U slučaju redovne usluge na dugim relacijama dužim od tri sata, u situacijama otkazivanja ili nakon kašnjenja većeg od 90 minuta, putnici imaju pravo na odgovarajuću pomoć: uključujući grickalice, obroke i osvježenje, kao i, ako je potrebno, smještaj (prijevoznici mogu ograničiti ukupne troškove smještaja na 80 eura po noći za najviše dvije noći i nisu obvezni pokriti troškove smještaja u slučaju otkazivanje ili kašnjenje uzrokovano je teškim vremenskim uvjetima ili velikim prirodnim katastrofama).
6) Pravo putnika s invaliditetom i putnika s ograničenom pokretljivošću (4)
Osim općih prava putnika, osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću imaju sljedeća prava pri korištenju redovnih autobusnih i autobusnih linija, kako bi im se omogućile iste mogućnosti putovanja kao i ostali građani.
(a) Pravo na pristup prijevozu za osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću bez dodatnih troškova
Prijevoznici, turistički agenti i turistički operateri ne smiju tražiti od osobe s invaliditetom ili osobe s ograničenom pokretljivošću da plate dodatnu naknadu za rezervacije i karte.
Također im nije dopušteno odbiti prihvaćanje rezervacije, izdavanje karte ili prijem putnika zbog njihove invalidnosti ili smanjene pokretljivosti. Iznimke se mogu napraviti samo kada prijevoz osobe s invaliditetom ili osobe s ograničenom pokretljivošću nije moguć u skladu s važećim zakonima o sigurnosti putnika i zahtjevima za zdravlje i sigurnost nadležnih tijela ili kada dizajn autobusa, autobusa ili prometne infrastrukture onemogućuje siguran i operativno izvediv prijevoz te osobe.
U slučaju redovnih usluga na duge relacije, ako prijevoznik, turistički agent i turistički operater odbiju prihvatiti rezervaciju, osigurati kartu ili primiti putnika na gore navedene osnove, moraju odmah obavijestiti putnika o razlozima odbijanja, a ako putnik to zatraži, te informacije dati u pisanom obliku. Osim toga, u slučaju odbijanja prihvaćanja
rezervacija ili izdavanje karte, mora obavijestiti ovu osobu o bilo kojoj prihvatljivoj alternativnoj usluzi koju pruža prijevoznik. Ako se razlozi zbog kojih je putniku odbijena rezervacija ili ukrcaj mogu ukloniti prisutnošću osobe koja može pružiti potrebnu pomoć, taj putnik može zatražiti da ga besplatno prati osoba po vlastitom izboru.
U slučaju redovnih usluga na duge relacije, ako osoba s invaliditetom ili osoba s ograničenom pokretljivošću posjeduje kartu ili rezervaciju i uredno obavijesti prijevoznika o svojim specifičnim potrebama, a ipak joj je odbijen ukrcaj zbog invaliditeta ili smanjene pokretljivosti, ona ili ona, zajedno s bilo kojom osobom u pratnji, može birati između nadoknade, povratna usluga besplatna do prve točke polaska i preusmjeravanje, pri čemu je potonje uvjetovano dostupnošću odgovarajućih putnih usluga.
Prijevoznici i operateri terminala moraju imati nediskriminirajuće uvjete pristupa za prijevoz osoba s invaliditetom i osoba s ograničenom pokretljivošću. Ti uvjeti bit će javno dostupni i fizički distribuirani na zahtjev putnika.
(b) pravo na posebnu pomoć
U slučaju dugoročnih redovnih usluga, prijevoznici i upravljačka tijela terminala pružit će, unutar svojih područja nadležnosti, besplatnu pomoć osobama s invaliditetom i osobama s ograničenom pokretljivošću.
Osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću moraju obavijestiti prijevoznika o svojim specifičnim potrebama najkasnije 36 sati prije potrebe pomoći te se moraju pojaviti na dogovorenom mjestu autobusnog terminala u dogovoreno vrijeme prije polaska (to ne smije biti duže od 60 minuta).
(c) pravo na naknadu štete za gubitak ili oštećenje opreme za mobilnost
Kada je operater prijevoznika ili terminala prouzročio gubitak ili oštećenje opreme za mobilnost (invalidska kolica i druge pomoćne naprave), mora platiti naknadu koja odgovara troškovima zamjene dotične opreme ili troškovima popravka (pod uvjetom da je moguće popraviti tu opremu).
Ako bude potrebno, učinit će sve da privremeno zamijeni izgubljenu ili oštećenu mobilnu opremu.
7) Pravo na podnošenje pritužbi prijevoznicima i nacionalnim tijelima za provedbu zakona
Putnici mogu podnijeti pritužbe prijevozniku u roku od 3 mjeseca od datuma kada je redovna usluga obavljena ili kada je redovna usluga trebala biti obavljena. Unutar 1 mjeseca od primitka pritužbe, prijevoznik mora obavijestiti putnika da je njegova žalba potvrđena, odbijena ili da se još razmatra. Poštitelj mora dati konačan odgovor u roku od 3 mjeseca od primitka pritužbe.
Gore navedeni rokovi ne odnose se na pitanja vezana uz naknadu za smrt, osobne ozljede ili štetu i gubitak prtljage u slučaju nesreća.
8) Provođenje prava putnika
Svaka država članica mora imenovati jedno ili više nacionalnih tijela za provedbu prava navedenih u Uredbi.
Nacionalno tijelo za provedbu odgovorno je za provedbu Uredbe u vezi s redovnim uslugama s mjesta smještenih na teritoriju države članice i redovnim uslugama iz treće zemlje do tih točaka.
Putnici mogu podnijeti pritužbe nadležnom nacionalnom tijelu za provedbu zakona o kršenju Pravilnika. Država članica može odlučiti da putnici kao prvi korak podnesu pritužbu prijevozniku, u kojem slučaju nacionalno tijelo za provedbu zakona djeluje kao tijelo za žalbe koje nisu riješene.
Bilješke:
(1) Sažetak sastavljen u skladu s člankom 25(2) Uredbe (EU) br. 181/2011 o pravima putnika u autobusnom i autobusnom prijevozu te izmjenama Uredbe (EZ) br. 2006/2004 [OJ L 55, 28,2,2011, str. 1]. Ovaj sažetak nije pravno obvezujući.
(2) Osim toga, neka prava vrijede i za takozvane "povremene usluge", gdje je skupina putnika
osnovan na inicijativu kupca ili samog prijevoznika, pod uvjetom da se početna točka ukrcaja ili posljednja točka iskrcaja putnika nalazi na teritoriju države članice:
a) nediskriminatorne uvjete transporta,
b) izdavanje (elektroničkih) karata ili bilo kojih drugih dokumenata koji omogućuju prijevoz,
c) naknadu i pomoć u slučaju smrti, ozljede, gubitka ili štete uzrokovane nesrećama,
d) financijsku naknadu za gubitak ili oštećenje opreme za mobilnost putnika s invaliditetom i putnika s ograničenom pokretljivošću
(3) ova odredba ne vrijedi za putnike s otvorenim kartama sve dok nije određeno vrijeme polaska, osim za putnike koji posjeduju putnu kartu ili sezonsku kartu.
(4) Države članice mogu izuzeti domaće redovne usluge od primjene odredbi koje se odnose na osobe s invaliditetom i osobe s ograničenom pokretljivošću, pod uvjetom da osiguraju da je razina zaštite tih osoba prema njihovim nacionalnim pravilima barem jednaka kao prema Uredbi.
Cijeli Pravilnik možete pronaći ovdje.